Ultrazvučni detektori grešaka mogu se klasifikovati na mnogo načina prema različitim klasifikacionim standardima.
Klasifikacija prema aktivnosti izvora zvuka: Aktivni detektor grešaka u izvoru zvuka: Pod djelovanjem vanjske sile, defekti unutar objekta koji se testira aktivno emituju zvučne valove, a prisutnost i ozbiljnost defekata se ocjenjuju po prisustvu ili odsustvu emisija zvuka i spektar. Pasivni izvor zvuka detektor grešaka: Sam detektor grešaka emituje ultrazvučne talase, a prisustvo i ozbiljnost defekata se ocenjuje na osnovu prisustva ili odsustva i intenziteta reflektovanih talasa. Klasifikacija prema kontinuitetu zvučnih talasa: Puls talasni detektor grešaka: Periodično emituje diskontinuirane ultrazvučne talase. Neprekidni talasni detektor grešaka: Emituje kontinuirane ultrazvučne talase, frekvencija može ostati nepromenjena ili biti fino podešena u malom opsegu. FM talasni detektor mana: Emituje kontinuirane ultrazvučne talase promenljive frekvencije. Klasifikacija prema metodi prikaza defekata: A-tip displej detektor mana: displej amplitude, koji se koristi za prikaz prisutnosti i dubine defekata. B-tip displej detektor grešaka: Prikaz slike, koji se koristi za prikaz raspodele i dubine defekata na bilo kom poprečnom preseku radnog komada.
C-tip displeja detektor mana: Prikaz slike, koji se koristi za prikaz područja defekta, ali ne i dubine.
Ultrazvučni holografski detektor grešaka: Prikazuje trodimenzionalnu sliku defekta.
Klasifikacija prema broju kanala:
Jednokanalni detektor grešaka: Radi sam sa jednom (ili jednim parom) sondi.
Višekanalni detektor grešaka: Radi naizmjenično sa više (ili više parova) sondi, pogodno za automatsku detekciju grešaka.
